Hrvatski Kanal

U vihoru rata u Bosni i Hercegovini, hrvatski narod se suočio s pojavom zla koje je po svojoj brutalnosti nadmašilo sve dotad viđeno. Pod plaštom "vjere", iz dalekih zemalja Bliskog istoka stigli su strani borci – postrojba El Mudžahid. Oni sa sobom nisu donijeli obranu, već ideologiju mržnje, crne zastave i metode ritualnog ubijanja koje su bile potpuno strane civiliziranom svijetu. Logori smrti i ritualna ubojstva u središnjoj Bosni U logorima kojima su izravno upravljali, poput onoga u Orašcu, mudžahedini su provodili nezamisliva mučenja. Hrvatski zarobljenici su ponižavani, a njihova ubojstva pretvarana u ritualne činove odsijecanja glava. Mjesta poput Maljina, Križančeva Sela, Uzdola i Doljana postala su simboli užasa. Obitelji su nestajale u jednoj noći, vojnici su zarobljavani i likvidirani pred kamerama, a njihova tijela su snimana kao trofeji namijenjeni nalogodavcima i donatorima iz arapskih zemalja. Pravosudni apsurd Haaškog tribunala Iako su razmjeri ovih zločina bili dokumentirani video zapisima koje su sami počinitelji snimali, pravda pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) bila je selektivna. Haaški sud je potvrdio postojanje i djelovanje postrojbe El Mudžahid, ali je kroz pravne konstrukcije zaključio kako su oni djelovali "izvan kontrole" Armije BiH. Za mnoge analitičare i preživjele žrtve, ovo je bilo čisto političko opravdanje kojim se nastojao sačuvati ugled tadašnjeg vojnog i političkog vrha u Sarajevu. Zapovjednici 3. korpusa Armije BiH, Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, unutar čije je zone odgovornosti postrojba formalno djelovala, osuđeni su na simbolične kazne od 3,5 i 2 godine zatvora. Osuđeni su isključivo zbog propusta u nadzoru, a ne zbog izravne odgovornosti za masakre nad hrvatskim civilima i vojnicima. Istina koja se ne može sakriti Dokumentacija o ovim događajima, uključujući i ovaj video, trajno svjedoči o "raskoši" koju su strani ratnici donijeli na prostore Herce–Bosne. Haaške presude, donesene tisućama kilometara daleko od mjesta zločina, ne mogu izbrisati sjećanje niti oprati odgovornost onih koji su dopustili uvoz radikalne ideologije. Istina o stradanju Hrvata u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini ostaje kao opomena i sramota koja se i danas pokušava prešutjeti. Autor: Hrvatski Kanal

Operacija Oluja nije bila samo vojna akcija – bila je to odlučna bitka hrvatskog naroda za opstojnost i nezavisnost. Pokrenuta u kolovozu 1995., Oluja je do danas ostala zabilježena kao najveća europska kopnena vojna operacija nakon Drugog svjetskog rata. Nakon 4 godine brutalne agresije, Hrvatska je s brojčano manjom vojskom, ali nenadmašnim profesionalizmom, ostvarila pobjedu u stilu Davida i Golijata. Naši vojnici i generali porazili su ideju Velike Srbije, oslobodili 1/3 okupiranog teritorija i spasili stanovništvo Bihaća od sigurnog genocida. Ovom pobjedom nisu samo oslobođeni hrvatski gradovi, već je uspostavljen mir i stvoren temelj za slobodnu Hrvatsku kroz stoljeća u budućnosti. Podijelite ovu objavu i očuvajte sjećanje na najveći trijumf u našoj povijesti.

Povijesno gostovanje Ante Prkačina u emisiji Bujica, emitiranoj 01. prosinca 2017. godine, neposredno nakon tragične i junačke smrti generala Slobodana Praljka u haaškoj sudnici. U ovoj epizodi Prkačin kroz duboku analizu osvjetljava moralnu veličinu generala: General Slobodan Praljak kao simbol otpora: Zašto je generalov čin bio jedini mogući odgovor na povijesnu nepravdu i pokušaj kriminalizacije cijelog naroda? Odbijanje etikete zločinca: Analiza Praljkove rečenice "Slobodan Praljak nije ratni zločinac" kao krika istine koji je odjeknuo svijetom. Izdaja iznutra: Detaljan osvrt na ulogu Stipe Mesića i onih koji su svojim svjedočenjima i "dilanjem" dokumenata pripremili teren za sramotnu presudu. Herceg-Bosna i istina o ratu: Kako je general Slobodan Praljak svojom žrtvom spriječio da laž postane službena povijest i što njegova ostavština znači za opstanak Hrvata u BiH. Pogledajte svjedočanstvo Ante Prkačina o čovjeku koji je radije izabrao smrt nego život s nezasluženom mrljom na časti, dokazujući da se istina ne može ubiti presudama. Pretplatite se na @HrvatskiKanal za još ekskluzivnih povijesnih snimki i analiza koje čuvaju sjećanje na naše heroje. Zapratite nas na ostalim platformama: https://linktr.ee/HrvatskiKanal

Dok je Europa 1945. slavila mir, pod izravnom zapovijedi Josipa Broza Tita započeo je najstrašniji mirnodopski zločin u modernoj povijesti. Stotine tisuća Hrvata – vojnika, žena i djece – dočekalo je smrt umjesto slobode. Dokumenti razotkrivaju: 🔹Krvava britanska izdaja na Bleiburgu i kršenje Ženevske konvencije. 🔹Marševi smrti (Križni put) kroz komunistički pakao. 🔹Jezivi dokazi iz Hude Jame, Tezna i Maceljske šume. Ovo nije bio "obračun s neprijateljem", već sustavno planirano istrebljenje pod crvenom zvijezdom petokrakom. Pogledajte svjedočanstva engleskih oficira, pokajnika i preživjelih koja mijenjaju povijest. 🔹Vrijeme je da se ovaj zločin nazove pravim imenom – GENOCID!

Dok nas zapadni mediji zasipaju snimkama "spontanih" ustanaka, moramo se zapitati: tko doista vuče konce? Scenarij koji gledamo neodoljivo podsjeća na ukrajinski Maidan 2014. godine. Dok su službene stranice Irana pod digitalnom blokadom, sustavi poput Starlinka Elona Muska osiguravaju infrastrukturu za širenje narativa koji odgovara isključivo interesima globalnih sila i obrambenih dobavljača SAD-a. Nije tajna da organizacije poput CIA-e i NED-a desetljećima koriste ekonomski pritisak i sankcije kako bi izgladnjivale narode i umjetno izazvale socijalni bunt. Cilj je uvijek isti: rušenje suverenih država koje se odupiru globalističkom poretku i masoneriji. Budimo budni i prepoznajmo medijske balone koji služe kao priprema za nove intervencije pod krinkom "izvoza demokracije". 🔹Suverenitet naroda i otpor globalizmu jedini su put istine! #HrvatskiKanal

Hrvatska javnost zgrožena je nastupom srpske pjevačice u srcu našeg glavnog grada. Dok su odjekivali stihovi koji vrijeđaju osjećaje hrvatskog naroda, pjevačica je na podnesenu kaznenu prijavu odgovorila neviđenom bahatošću. Nevjerojatno je da grad Zagreb i državne institucije dopuštaju ovakve provokacije. Dok se s jedne strane omalovažavaju naši branitelji, dotle te iste institucije podržavaju i štite izvođenje pjesama koje prizivaju četnički narativ u samom središtu države. Oštro se oglasio i KOSO (Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata), poručivši da je njezina izjava o tužbi protiv onih koji su branili Hrvatsku vrhunac bezobrazluka i nepoštivanja države koja joj je omogućila gostoprimstvo. Umjesto pokajanja, dobili smo "bahati odbrus" i poruku pobjednicima da "očiste svoju dušu". Domovinski rat i žrtva koju su podnijeli naši heroji nisu i nikada neće biti predmetom estradne provokacije! Država mora prestati štititi one koji nas vrijeđaju i stati uz one koji su je obranili pod znakom krunice. Ne dopustimo da se istina o našoj slobodi gazi dok se agresorski narativ ponovno podmeće narodu uz blagoslov onih koji bi nas trebali štititi. 🔹Naša katolička vjera uči nas praštanju, ali domoljublje nas obvezuje na čuvanje dostojanstva svake kapi krvi prolivene za Hrvatsku! #HrvatskiKanal

Postoje narodi koje povijest nije razumjela i ljudi koji su pali ne zato što su krivi, već zato što su bili mali u svijetu velikih. Danas se s ponosom sjećamo generala pukovnika Slobodana Praljka – čovjeka koji nije kleknuo ni kada su mu uzeli sve. U Haagu su mu presudili moćnici, ali u srcima Hrvata on ostaje simbol časti. Njegova borba za Herceg-Bosnu bila je borba za goli opstanak, za naše kuće, naše crkve i pravo na vlastito ime. Herceg-Bosna nije rođena iz mržnje, već iz nasušne potrebe da hrvatski narod ne nestane pod tuđim zastavama. Dok jugočetnici i globalisti pokušavaju kriminalizirati našu povijest, mi znamo istinu. Položaj Hrvata u BiH danas jasno pokazuje da su naši branitelji imali pravo – znali su što nas čeka. General pukovnik Slobodan Praljak otišao je uspravan, a njegova žrtva živi u svakome od nas. Čovjek koji je za svoj dom bio spreman! 🔹 Neka mu plemenita duša počiva u vječnom, nebeskom miru. #HrvatskiKanal

Jeste li znali da se generacije mladih educiraju na filmu "Schindlerova lista" kao da je riječ o dokumentarcu, dok na koricama knjige po kojoj je snimljen jasno piše – FIKCIJA? Australski pisac Thomas Keneally objavio je 1982. godine knjigu "Schindlerova arka" koja je osvojila nagrade isključivo u kategorijama za ROMAN i FIKCIJU. Sam izdavač priznaje: likovi i događaji su proizvod autorove mašte! Dok pohlepne HOLLYWOODSKE ELITE zarađuju stotine milijuna dolara na kino ulaznicama, besramno unovčavajući ljudsku patnju, stvarna se povijest skriva. Ovo je čisti SOCIJALNI INŽENJERING u sprezi s Pentagonom i cionističkom propagandom kako bi se programirale mase. Kao kršćani i domoljubi, dužni smo odbaciti ove režirane narative globalističkih elita. Dok se ovi proizvodi mašte uzdižu do razine dogme, zločini KOMUNIZMA nad hrvatskim narodom namjerno se prešućuju. 🔹 Ne dopustimo da nam Hollywood piše povijest – držimo se istine, arhivskih dokumenata i naše katoličke vjere! #HrvatskiKanal

U siječnju 1993. godine Uskoplje je postalo poprište jednog od najtragičnijih sukoba između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane. Grad koji je dotad živio u napetom, ali krhkom suživotu, pretvoren je u liniju fronte. Ono što je počelo kao oružani napad, ubrzo se pretvorilo u rat protiv civila. Bošnjačke postrojbe ARBiH pokrenule su iznenadnu ofenzivu na hrvatske položaje u gradu i okolnim selima. Napadi su bili snažni i koordinirani, a granate su padale po kućama, crkvama i školama. Hrvatska sela u okolici – među njima Pajić Polje, Duša, Voljevac i Vrse – pretrpjela su teška razaranja. U brojnim napadima stradali su civili, žene i starci koji nisu imali kamo pobjeći. Neka su sela spaljena, a stanovništvo protjerano. Grad je ubrzo bio podijeljen – jedna polovica pod kontrolom HVO-a, druga pod ARBiH. Linija razdvajanja prolazila je doslovno kroz kuće, dvorišta i crkvena dvorišta. Život civila pretvorio se u svakodnevni strah: granate su padale nasumce, bolnice su bile pune ranjenih, a pomoć je rijetko stizala. Ljudi su nestajali, a manyi su civili ubijeni samo zato što su pripadali „drugoj strani“. Unatoč svemu, međunarodna zajednica šutjela je. Dok su u svijetu govorili o opsadi Sarajeva i srpskim zločinima, tragedija Uskoplja prolazila je gotovo nezapaženo. Nije bilo novinara, nije bilo rezolucija, nije bilo humanitarnih koridora. Nitko nije pitao kako žive ljudi u gradu koji je razdijeljen zidom mržnje. Stradanje hrvatskih civila u Uskoplju nikada nije postalo dio velikih međunarodnih izvješća, niti je za mnoge zločine itko odgovarao. Rat u Uskoplju nije bio samo borba za teritorij, nego udarac na zajednicu koja je stoljećima živjela zajedno. Nakon napada, brojni hrvatski domovi su spaljeni, obitelji raseljene, a tragovi zajedničkog života izbrisani. Ulicama je vladala tišina, a svaka rana ostala je bez priznanja. Danas, više od tri desetljeća kasnije, Uskoplje i dalje nosi te ožiljke. U školama se uči o ratu, ali ne i o onima koji su umrli u tišini, dok je svijet okretao glavu. Napad na Uskoplje ostao je simbol nepravde i selektivne empatije međunarodne politike — dokaz da neki životi jednostavno nisu bili dovoljno važni da bi se za njih čulo.

Uvod u prešućenu tragediju Bleiburška tragedija predstavlja najdublju ranu hrvatske povijesti 20. stoljeća. Desetljećima je istina o sudbini hrvatske vojske i civila na Križnom putu bila strogo čuvana tajna, sustavno potiskivana od strane jugokomunističkog režima. U vremenima kada je spominjanje Bleiburga značilo progon ili smrt, postojala je skupina ljudi koja nije dopustila da žrtva padne u zaborav. Počasni Bleiburški vod: Čuvari uspomene Osnovan u teškim uvjetima emigracije, Počasni Bleiburški vod (PBV) postao je ključna institucija koja je na svojim plećima iznijela teret očuvanja dostojanstva bleiburških žrtava. Članovi ove organizacije, istinski junaci i mučenici, djelovali su pod stalnom prismotrom tajnih službi. Njihova misija bila je duboko domoljubna i duhovna, usmjerena na ispravljanje povijesnih nepravdi i očuvanje nacionalne časti. Borba protiv zaborava i komunizma Dok je komunizam u domovini gradio mitove na lažima, PBV je na Loibaškom polju podizao spomenike i organizirao molitve. Njihov rad bio je izravan otpor ideologiji koja je pokušala izbrisati hrvatski identitet i pravo na grob. Kroz desetljeća, ovi su ljudi čuvali plamen istine, podsjećajući svijet na razmjere zločina počinjenih nad hrvatskim narodom nakon završetka Drugog svjetskog rata. Vjera i domoljublje kao pokretači Snaga ove borbe crpila se iz katoličke vjere i nepokolebljivog osjećaja za domobranstvo. Svaki podignuti spomenik i svaka održana misa bila je pobjeda nad onima koji su željeli da Bleiburg ostane samo "zabranjena povijest". U današnjem vremenu, kada se kroz razne oblike globalizma ponovno pokušava relativizirati nacionalna povijest, primjer ovih ljudi služi kao trajan putokaz. Zaključak Povijest Počasnog Bleiburškog voda povijest je ustrajnosti. Zahvaljujući njima, Bleiburška tragedija danas je trajni podsjetnik na cijenu slobode i obvezu da nikada ne zaboravimo one koji su svoje živote položili za Domovinu. Njihova žrtva obvezuje nas da ostanemo budni čuvari istine. Author: Hrvatski Kanal