Antropogeni faktor

Postoji dovoljno podataka koji govore o tome da Zemlja svakih 12 000 godina
prolazi kroz razdoblja klimatskih katastrofa. Iako je u ranijim ciklusima dolazilo do izumiranja vrsta integritet Zemlje nije dolazio u pitanje.

Što je to što sadašnji ciklus čini toliko drugačijim i što je to što prijeti opstanku planeta kao nastanjive cjeline. Radi se o antropogenom faktoru koji igra presudnu ulogu u značajnom pogoršanju situacije na planetu. Ovaj antropogeni utjecaj očituje se u onečišćenju primarnog mehanizma hlađenja planeta – kontaminaciji voda Svjetskog oceana mikroplastikom.

Ocean igra ključnu ulogu u termoregulaciji planeta. Pokriva preko 70% Zemljine površine i proteže se duboko u Zemljinu koru. U prošlosti je ocean služio kao primarni mehanizam za regulaciju Zemljine toplinske ravnoteže, odvodeći višak topline iz unutrašnjosti planeta u atmosferu i zatim u svemir.

Međutim, kao rezultat ljudske aktivnosti, vodljivost topline oceana značajno je poremećena. To je zbog povećanog onečišćenja njegovih voda naftnim derivatima i sintetičkim polimerima. Kao rezultat onečišćenja, ocean je postao manje učinkovit u odvođenju topline s litosfernih ploča, koje su zagrijane porastom magme.

Svjetski ocean nikada prije nije bio toliko zagađen. Kao rezultat vađenja nafte, prijevoza i povezanih nesreća, do 30 milijuna tona ugljikovodika godišnje završi u oceanu74. Ukupna površina „otoka plastike” - smeća na površini oceana gotovo je jednaka ukupnoj kopnenoj površini SAD i Australije zajedno.
Međutim, to čini samo 1% ukupnog onečišćenja, budući da je 99% plastike raspršeno unutar oceanske vode. Uz onečišćenje oceana mikroplastikom,
antropogene aktivnosti, uključujući spaljivanje ugljikovodika, dovode do povećanja koncentracije stakleničkih plinova poput metana (CH4) i ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi.

Topljenje ledenjaka i permafrosta pogoršava ovaj učinak, povećavajući
koncentraciju metana u atmosferi. To je osobito opasno jer metan ima učinak staklenika koji je 25 puta veći od ugljičnog dioksida: jedna tona metana proizvodi isti učinak zagrijavanja kao 25 tona ugljičnog dioksida.

Uz to, zakiseljavanje oceana dovodi do bržeg razlaganja mikroplastike u nanoplastiku, dodatno pogoršavajući situaciju povećanjem akumulacije topline u oceanu.

Proučavanje koraljnih grebena u oceanu također nam omogućuje da shvatimo da je u prošlosti ocean učinkovito raspršivao toplinu. Trenutno koraljni grebeni iščezavaju76 zbog pregrijavanja, unatoč činjenici da postoje tisućama godina i
preživjeli su prethodne 12000-godišnje cikluse prirodnih katastrofa.

Više o tome na stranicama creativesociety.com.